Uvodnik
Srpska
zamka
|
|
 |
| Piše
Mira Beham |
|
|
Za Srbe je nova godina počela
kako se stara završila - u atmosferi političke neizvesnosti.
U trenutku kada završavamo ovaj broj "Korena" izbori i praznici su već davno prošli, a takozvani "demokratski blok", dakle, stranke prihvatljive za Zapad - DSS, G 17 plus, DS, SPO i Nova Srbija
- i dalje paradiraju u pregovorima oko formiranja nove
vlade. I kao što se na osnovu otrežnjućih izbornih rezultata
odmah lako moglo proceniti - ni tri nedelje nakon što
je narod dao glas protesta protiv DOS-ove vladavine a
u nadi za boljom budućnošću, ne naslućuje se kraj srpskim
političkim mukama.
Kategoričkim odbijanjem
predloga Vojislava Koštunice da se formira koncentraciona
vlada od strane praktično svih drugih partijskih lidera
propuštena je jedinstvena prilika da se jednom stvori
politički i društveni konzensus koji bi interes zemlje
i njenih građana stavio iznad svega. Nije tu bilo nekog
vaganja argumenata za i protiv tog razumnog rešenja koje
bi, konačno, moglo da ide u korist svima, nego su svi
stranački lideri kao iz puške odmah rekli - ne! I oni
koji za sebe tvrde da su najveće patriote, a to su radikali,
pa i SPO,a i oni koji zaziru od reči "patriota" reklamirajući sebe kao "civilizovane" koji bi sve učinili za dobrobit građana. Tako brzopletim, nepromišljenim i krajnje
sebičnim reakcijama sva politička retorika dobre volje
i obećanja se u trenu pretvara u prah i pepeo i veliku
obmanu naroda.
U trenutku kada završavamo
ovaj broj stiže i vest iz Nemačke da je finski stručnjak
za sudsku medicinu, Helena Ranta, izjavila da Tribunal
u Hagu nije dovoljno ispitao detalje koji ukazuju da
su u noći između 15. i 16. januara 1999. godine na području
sela Račak na Kosovu vođene teške borbe između srpskih
snaga i pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova. U intervjuu
za list "Berliner cajtung" od 17. januara, Helena Ranta, svojevremeno šef tima forenzičara koji je uoči
intervencije NATO-a u Jugoslaviji istraživao ovaj slučaj,
navodi da je u Račku bilo ubijeno i više srpskih vojnika.
Ranta je objasnila nemačkim novinarima da ne razume činjenicu
da se Tribunal nije više angažovao u rasvetljavanju tragedije
koja se pre pet godina desila u Račku. Dalje, Ranta optužuje
ondašnjeg šefa misije OEBS-a na Kosovu, Vilijama Vokera,
kao i diplomate Savezne Republike Nemačke koja je u to
vreme predsedavala Evropskoj uniji da su manipulisali
njome ne bi li ostvarili svoj vojno-politički cilj. Jer,
ubistvo 40 ljudi u Račku, gde su kao žrtve bili označeni
albanski civili, a kao počinioci pripadnici srpskih snaga,
političarima na Zapadu, i u Nemačkoj, poslužilo je kao
argument kojim su javnostima svojih zemalja obrazlagali
nužnost otpočinjanja bombardovanja Jugoslavije.
Kakva veza postoji između
Rantinog kasnog priznanja da oko Račka nije sve bilo
onako kako su to mediji i lideri zapadnih zemalja predstavljali
svetskoj javnosti sa postizbornom situacijom u Srbiji?
Pa, da imamo ozbiljne i odgovorne političare ima li bismo
ozbiljnu državu, a da imamo ozbiljnu državu mi bismo
sve učinili da kapitalizujemo Rantino otkriće u našu
korist, u korist države i njenih građana. U svetskim
medijima, u Haškom tribunalu, pred Međunarodnim sudom
pravde, u Ujedinjenim nacijama...
Međutim, ovako smo zatočeni
u zamci - nemoćni, okovani, nesposobni za bilo kakvu
smišljenu i efikasnu akciju, zaštitu ili odbranu. Mogao
bi sutra da izađe Bil Klintom pred svetske kamere i da
prizna da su sve informacije oko Račka izmišljene - u
Srbiji bi to (možda) izazvalo kratkotrajnu buru negodovanja.
I na tome bi se, manje-više, stvar završila.
U trenutku kada završavamo
ovaj broj, u Srbiji se razvija - u senci sitničarskih
političkih dvoboja i borbi - afera velikih razmera koju
preti, kao i sve drugo važno, da proguta gusta magla
političke i državne nesposobnosti. Reč je o "najvećem suđenju u srpskoj istoriji", o procesu koji se vodi zbog ubistva pokojnog premijera Zorana Đinđića. Reč
je, kako dokumentujemo u ovom broju, o skandalu koji
još jednom i na najrazličitije načine dokazuje da sedimo
u zamci.
|