UVODNIK "Koreni" Broj
2, april 1999.
Bez
bajki u novo doba
|
|
 |
| Piše
Nikola Janić |
|
|
Srpska cetiri "S" danas
su u bubnju novog svetskog poretka koje okrece ko, kad
i kako hoce. Nemilosrdno naprezanje Amerike i jos nekoliko
zapadnih zemalja koje su se pijavicki okacila na vreteno
mogu biti uzrok da ce se u ovim presudnim satima desi
ono sto je sve do sada bilo nemoguce, a sto se ocekivalo
vekovima - da su u kosmaru vrtloga srpska oscila okrenu
u pravcu koji ce ih spojiti u cvrstu alku. Price o janicarima
i agama, masovna pokrstavanja Srba u katolicanstvo i
prelasci u islam, klanja u logorima tokom drugog svetskog
rata i masakriranja u zadnjem gradjanskom ratu na prostorima
bivse Jugoslavije nisu imale moc da ujedine Srbe. Ni
secanja na handzar divizije, tadasnja divljanja balista
na Kosmetu i Metohiji i tome slicna sadasnja strahovanja
Srba u "kolevci srpstva", nisu mogle opametiti srpske politicare i sjediniti srpske vodje.
Ministarstvo informacija
sve vreme je izvestavalo je srpsku javnost o nepravdama
raznih posmatraca i predstavnika mnogih svetskih organizacija.
Stampalo je ministarstvo i mnoge knjige "zapadnjaka" za domacu upotrebu na srpskom, u kojima se isticala nepravda zapada prema Srbima.
Ali, nije pokrenulo ni jednu jedinu ozbiljno i profesionalno
organizovanu kampanju izvestavanja zapadne javnosti o
svim neosnovanim zahtevima kosovskih Albanaca, kao i
o medjunarodnom pravu Srba, (ne samo istoriskom) na svoj
suverenitet i drzavu. Do svetske javnosti moglo se dobrim
delom doci kontinuiranim slanjem informacija na biblioteke,
univerzitete, sindikate, politicke partije i nezavisne
organizacije i pokrete... Umesto toga ministarstvo se
otvoreno busalo kako ima svoj sajt na internetu i arogantno
ocekivalo da ga zapadna javnost sama posetiti (malo sutra)
ne bi li dobila informacije o, naprimer, siptarskim zlocinima
nad civilima na Kosovu. Siptari su, (pored svih svojih
sajtova) sirom sveta otvarali svoje informativne biroe,
sami prosledjivali informacije svetu, a na Kosovu istovremeno zaposedali srpsku zemlju.
Obrtaji bubnja u kome su
danas zatoceni i Srbi i Srbija, oteli su se kontroli
razuma. Zrtve ce podneti (nedaj Boze) mladost srpskog
naroda a od mnogih ranjavanja najveca povreda (ne daj
Boze), moze biti eventualno amputiranje delova nase zemlje.
Ovakva danasnjica zahteva vremenski ograniceno odlaganje
kritike na sve ono sto su predstavnici srpskog naroda
do sada izostavili da ucine ili sto su zbog neznanja,
arogantnosti i nedostatka istinskog rodoljublja ucinili
pogresno. Danasnja opasnost mozda se nekim cudom moze
izbeci ili pak ograniciti, jednim novim i totalnim jedinstvom
svih Srba. Ako snagom tog jedinstva uspemo da spasemo
ono (ili deo onoga) sto svi smatramo srpskom kolevkom
i svetom srpskom zemljom onda, kada prodje i ova, do
sada najaca i najopasnija oluja sa zapada, moramo jednom
shvatiti da nas izbrani politicari nisu i vise nikada
ne smeju biti biti nedodirivi. Oni su sluzbenici naroda i drzave. Izabrani su da rade ono
za sta im je narod dao mandat, a ne da uz pomoc prisvojenih
medija i raznih ustanova ubedjuju mase u bajke koje su
za srpski narod, srpske drzave i srpska podrucja, na
prostoru bivse Jugoslavije, vremenom postale neizdrzivo
skupe i pogubne. U boljoj srpskoj buducnosti ne smemo
dozvoliti da oni kontrolisu nas vec da mi, srpski narod,
na osnovu demokratije, zakonskih odredbi i konstitutivnog
prava kontrolisemo njihov ucinak u opstem interesu. U
ovom trenutku nemamo vremena za takva trazenja i opservacije.
Nacionalno jedinstvo , a ne medjusobna polemisanja, jedina
je mozda moguca slamka spasa. A posle, u Srbiji, koja
nam i kakva nam ostane, moramo uci u period zahteva da
na postavljena pitanja moramo dobiti i odgovore. Primera
radi, zasto nas predsednik Slobodan Milosevic cuti po
pitanju izuzimanja Brckog iz teritorije Republike Srpske i stvaranja "nezavisnog distrikta" za koji nema osnove u Dejtonskom dogovoru? Gospodin Milosevic je bio neprikosnoveni
pregovarac srpske strane i nebrojano puta javno tvrdio
da je Brcko – srpsko!? Hoce li nam predsednik tada konacno
objasniti dokle cemo u ime mira da dajemo i kada cemo
u ime tog istog mira, mi Srbi, nesto dobiti? Dotera nas
car do duvara, pa je ocigledno da bi se nas narod zadovoljio
bar i tim mirom koji mu je skoro deceniju obecava od "cinilaca mira i stabilnosti" nase zemlje? Svi moramo da osudimo stvarnost da je ne tako davno, u Republici
Srpskoj predstavnik zapadnih zamalja Karl Westentorp,
samovoljno negirao volju srpskih biraca i, nasuprot njihovoj
demokratski izrazenoj volji, smeni od njih izabranog
predsednika Nikolu Poplasenog. Ovako obesno sprovodjenje "demokratije", koja je ponizavajuca i neprihvatljiva za ceo srpski narod, ne sme se dozvoliti.
Ali isto tako, cim pregrmimo kosovska desavanja, moracemo
da postavimo i pitanje gospodinu Slobodanu Milosevicu,
na osnovu cega je on pogazio odluku i volju srpskog naroda
izrazenu na plebiscitu da se ne dozvoli dolazak stranih
posmatraca na teritoriju Srbije i Kosova? Cutanja vise
nisu prihvatljiva, a najmanje od predsednika drzave.
Konacno, moramo da rasclanimo zapadnu demokratiju od
srpske i ustanovimo u cemu je razlika izmedju zapadnog
Westentorpa i srpskog Milosevica? Dakle to necemo i ne
mo’emo da ucinimo danas. Cinicemo to u novim vremenima
kada nas niko ne moze optuziti da smo neprijatelji svog
naroda i svoje drzave, samo zato sto hocemo odgovor na
egzistencialno pitanje svih Srba: sta se to radi sa nama
i nasom zemljom?
 |
 |
|
|