DESET GODINA OLUJE

SAD preko Sanadera krojio Oluju

"24 sata" u posjedu transkripta koji potvrđuju da je vojna akcija Oluja izvedena pod strogim nadzorom Sjedinjenih Američkih Država. Čovjek zadužen za prenošenje američkih naređenja Tuđmanu, dakle vrhovnom zapovjedniku hrvatskih oružanih snaga bio je – Ivo Sanader!

Piše: Vlatka Hercigonja

Premijer Ivo Sanader ima i više nego dobar razlog da, kako zna i umije, sruši teoriju glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte prema kojoj je akcija Oluja realizirana zahvaljujući udruživanju hrvatskoga vojnog i politikog vrha u zločinaki pothvat. I to ne zbog Čermaka ili Markača, niti zbog branitelja i ugleda Domovinskog rata ili nedajbože Gotovine.

Sanader tu misiju naprosto mora odraditi da bi zaštitio sebe. 24 sata posjeduju dokumente koji potvrđuju da je vojna akcija Oluja izvedena pod strogim nadzorom Sjedinjenih Američkih Država. No tu Sanaderove muke tek počinju. Osim što se iz spisa koji objavljujemo lako može išitati Tuđmanova neupitna, iako očito nevoljka poslušnost Amerikancima, oni otkrivaju još jedan javnosti posve nepoznat detalj – čovjek zadužen za prenošenje američkih naređenja Tuđmanu, dakle vrhovnom zapovjedniku hrvatskih oružanih snaga bio je – Ivo Sanader!

Dakle, prihvati li se tumačenje Carle del Ponte da je Oluju zamislila i u djelo provela zločinaka organizacija, premijer je pri vrhu na piramidi organizatora. Uloge prozivanih ratnih zapovjednika Markača, Čermaka i Gotovine mogle bi se tad svesti tek na operativce koji na terenu odrađuju ono što je naručeno negdje daleko.

Sad apsolutno sve ovisi isključivo i samo o tome čije se viđenje Oluje pokaže “ispravnijim”: Tužiteljstva, koje akciju vidi kao zločinaki plan, ili SAD-a, koji je, po svemu sudeći, bio vrlo zadovoljan odrađenim.

No krenimo redom. Dokumenti koji potvrđuju ulogu Amerikanaca i Sanadera u akciji Oluja zapisnici su sa sastanka koji je pokojni Tuđman s najbližim suradnicima održao 7. kolovoza 1995, dakle trećeg i, iako su akcije već završile, formalno pretposljednjeg dana akcije Oluja. (Konferenciju za novinare na kojoj je objavio završetak vojne akcije održao je Šušak dan poslije, 8. kolovoza).

Na sastanku su, prema zapisniku, sudjelovali predstojnik Ureda predsjednika, Hrvoje Šarinić, Tuđmanov savjetnik Ivi Pašalić, šef HIS-a Miroslav Tuman, ministar obrane Gojko Šušak, veleposlanik Hrvatske u SAD-u Miomir Žužul, ministar vanjskih poslova Mate Granić - i njegov zamjenik Ivo Sanader.

U prvom dijelu sastanka - čiju nam je vjerodostojnost potvrdio jedan od sudionika - Šarinić i Pašalić Tuđmanu iznose najsvježije informacije kojima raspolažu, a koje su vezane uglavnom uz BiH, kretanja vojske Fikreta Adbića i nerede u BiH. Tuđman zakljućuje kako je “Alija za političko rješenje Fikreta”, a nadalje prihvaća prijedlog svoga starijeg sina Miroslava da se što je prije moguće uvede rigorozan nadzor granica s BiH. Sanader je u to vrijeme u sobi, ali još ne iznosi informacije zbog kojih je na sastanku. Teme o kojima razgovaraju više nisu puke strateške odrednice, nego pitanja izbjeglica, prognanika...Tuđmana posebno ne fascinira navodna ruska inicijativa kojom Sanader počinje izlaganje, a po kojoj Jeljcin želi organizirati sastanak između Tuđmana i Miloševića. Dalje predsjednik govori Šušku kako će ipak “on morati u Washington”, a potom se uključuje i Žužul: - Ja se slažem s tim što ste rekli o odlasku u Washington, ali na diskretnom nivou, a meni je sinoć nakon one poruke za koju mi je rečeno ponovno da je bila od predsjednika Clintona...

Tuđman: - Ono da ne idemo?

Žužul: - Da ne idemo s našim jedinicama prema Bihaću...

Tuđman: - Ne prema Bihaću....

Žužul: - Prema Bihaću, da ne prijeđemo granicu... Sinoć sam eksplicitno pitao što je s južnim dijelom. Nema problema ako HVO ide dolje, ali ne po mogućnosti HV. Njihova je sugestija da zajedno s Muslimanima odradimo Donji Vakuf i Jajce. To oni sugeriraju.... Samo da ne prijeđe naša vojska. Radi toga što se nameće silno ta priča kako će se uz podršku Amerikanaca sad zapravo dijeliti BiH... Možda oni imaju takve primisli, ali imaju očito i veliki pritisak.

Žužul završava monolog polutračerskim zaključkom koji zlurado zaokružuje Tuđman:
- Oni bi to željeli, ali se ne ufaju dopustiti.

Žužul dalje nastavlja s procjenama kako Amerikanci nedvosmisleno smatraju da “s nama mogu raditi zajednički” te zbog toga trpe “strašne pritiske sa svih strana”. Tuđman se ponovno vraća na Ruse i poentira mišlju kako “ako žele razgovarati s Hrvatskom, moraju pokazati kakvu-takvu razboritost”.

No Sanader ga upozorava: - Njihove izjave nisu kao što su mogle biti, oštrije...
Nisu ono što bi Srbi očekivali.

Nakon što Žužul kratko dobaci kako se on može čuti “s kim god hoće”, na scenu stupa Sanader prekidajući ga: - U pravilu mene Fraiseur redovito naziva i povremeno se čujem s Feurthom. S Feurthom sam se čuo prekjučer.

Tuđman: - Mora da su zadovoljni kako smo to završili. Kaži da je to fronta od 700 kilometara, to je 100.000 ljudi bilo i prema tome to s dva, tri incidenta sitna...

Sanader: - S Tarnoffom sam se čuo... Manje-više što se tiče nas bilo je odlučivano između Tarnoffa s jedne strane, koji je sad bio sekretar, koji je radio uime Gorea, ali su sva odobrenja stizala od Clintona. Tako da sve što je bilo ovo, sve je odobreno izravno od njega. Ja mislim da sada i dalje možemo očekivati podršku od njih...

Tuđman dalje brifira Sanadera kako da “im pojasni da nemamo namjeru izvoditi akcije po Slavoniji” i naručuje od njega da malo “porazgovori” i o ruskoj inicijativi.

Sanader: - Da vam se javim uvečer? Jer u pravilu se držimo toga da se čujemo u 15 i oko ponoći.

Amerikanci su, dakle, zajedno sa Sanaderom bili upućeni u sve elemente Oluje. No, njihovu ulogu nikad nitko nije propitivao. I? Što sad? Dobri premijer Sanader? Ili zločinac?

24 sata (Zagreb